Stalna izložba crkvene umjetnosti u Zadru svima poznata i kao „Zlato i srebro grada Zadra“ najcjelovitiji je i najreprezentativniji prikaz dosega crkvene umjetnosti u Hrvatskoj.

Muzej se nalazi u obnovljenoj samostanskoj zgradi u građevnom sklopu povijesnog samostana benediktinki sv. Marije u Zadru (utemeljenog u 11. st.), razorenome u Drugome svjetskom ratu, i to upravo na mjestu na kojem su benediktinke sačuvale neprocjenjivo blago od ratnog razaranja i od gramzivosti okupatora. Pravno je nastao 1967., a otvoren je 1976. g. kao jedan od kapitalnih kulturnih objekata sagrađenih u Hrvatskoj u tom razdoblju.

Brojni izloženi eksponati nastali su upravo u Zadru prema narudžbi crkvenih dostojanstvenika, pripadnika uglednog zadarskog plemstva i građanstva te gradskih i seoskih bratovština. Edo Kovačević, ugledni hrvatski slikar i arhitekt, autor je likovnog postava izložbe koji je sačuvan u izvornom obliku do danas, a Bernardo Bernardi, najpoznatiji hrvatski arhitekt industrijskog namještaja, izradio je vitrine za izložbene predmete.

Brojni umjetnički predmeti koji se nalaze u SICU raspoređeni su kronološki, a smješteni su u prizemlju, prvom i drugom katu.

U prizemlju se nalazi obnovljena unutrašnjost crkve sv. Nediljice iz 11. st. s oltarnim pregradama na kojima su reljefno prikazani biblijski prizori, a izloženi su i predmeti iz razdoblja romanike.

Na prvom katu smještene su slike, kipovi, drvorezbarska djela, zlatarski radovi i tekstil iz razdoblja romanike i gotike koji svjedoče o bogatoj kulturnoj baštini srednjovjekovnog Zadra.

Najstariji su predmeti pektoral (križ što ga oko vrata nose crkveni dostojanstvenici) i dva relikvijara – sv. Jakova i sv. Aroncija – s imenima darovatelja te djela zadarskog zlatarstva iz 11. st.

Brojni ophodni križevi, ciboriji (posude u kojima se čuvaju posvećene hostije) i kaleži s karakterističnim gotičkim ukrasima većinom su iz župnih crkava Zadarske nadbiskupije i velikim su dijelom rad domaćih zlatara.

Vrijedni su radovi zadarskih zlatara i brojni gotički relikvijari iz 14. i 15. st., u obliku škrinjica, ruku i bista svetaca.

Posebnu i iznimno vrijednu grupu zlatarskih predmeta čine darovi kraljice Elizabete Kotromanić, žene hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. Anžuvinca – anžuvinska kruna, kalež s anžuvinskim grbovima i dio vezenog vela same kraljice koji potječu iz škrinje sv. Šimuna.

Tu su i vrijedna slikarska djela poput ikone “Gospe benediktinki” i poznatog Ugljanskog triptiha s početka 14. st.

Na drugom katu nalaze se zlatarski radovi, slike, kipovi, drvorezbarski predmeti, tekstil i čipka, od kasne gotike do baroka.

Posebno se ističu drveni pozlaćeni kipovi Apostola s oltarne pregrade iz katedrale koje je napravio mletački drvorezbar Matej Moronzon, a oslikao Ivan Petrov iz Milana.

Najznačajnija umjetnina je čuveni poliptih s oltara sv. Martina koji je za katedralu sv. Stošije napravio poznati mletački slikar Vittore Carpaccio,

Autori nekih izloženih slika od kraja 15. do 18. st. mletački su slikari V. Carpaccio, L. Luzzo, P. Mera, B. Ricciardi, M. Ingoli, C. Loth, P. Pagani, P. Damini, G. B. A. Pitteri, F. Migliori.

Mramorni kipovi sv. Stošije i sv. Krševana potpisani su radovi mletačkih kipara G. Gropellija i A. Corradinija.

Srebrne biste –  relikvijar sv. Siksta iz 1596. g. i sv. Stošije iz 1622. g. – vrsna su djela mletačkog zlatarstva.

Zlatarski radovi iz razdoblja od 16. do kraja 18. st., srebrni okovi za ikone, okovi korica knjiga, liturgijsko posuđe, relikvijari potječu iz zadarskih i seoskih crkava, a većinom su djela zadarskih zlatara.

Predstavljeni umjetnički predmeti čine samo dio zbirke. Cijela izložba otkriva bogatstvo sakralne umjetnosti koje vrijedi vidjeti uživo.